Biogradski

“Taj film nećete gledati” ili kako je prostor za kino preko noći za kikiriki prenamijenjen u učilište

Prije nekih mjesec dana, točnije 11. travnja 2018. godine, na web stranicama grada Biograda osvanuo je natječaj o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu grada Biograda na Moru. Jedan od mnogih, rekli bi oni koji površno prate događanja u Biogradu kroz novinske naslove i nastavili  dalje. Vjerojatno bismo i mi isto to pomislili da se ne radi o zgradi Pučkog otvorenog učilišta (PUO) u Biogradu na Moru u sklopu kojeg je bila kino dvorana, knjižnica, neke biogradske udruge poput ŠRD Podlanice, Auto škole i sl.

Još pod gradonačelnikom Eškinjom počela je obnova PUO, dakle prije 2007. godine, te je tada zamišljen i nastao biogradski „ruzinavi brod“ po uzoru na muzej u Barceloni, te je vanjska adaptacija trajala s prekidima sve do neke 2010 godine. Te godine sadašnja generacija koja ove godine završava osmi razred osnovne škole Biograd pogledala je zadnju predstavu u zatvorenom kinu te počinje „duga mračna“ adaptacija unutarnjeg prostora PUO. Sredstva na kapaljku koja se dobivaju od Ministarstva prosvjete i nešto vlastitih sredstava, posljedice recesije pretvorile su „ruzinavi brod“ u biogradskog „Godota“. Mic po mic prvo je sagrađen novi dio, pa je isti djelomično uređen, sada je na redu nakon više od deset godina tko zna koja faza od tko zna koliko njih. Nikad kraja, već su u Biogradu zaboravili kako izgleda otići u kino.

Plan je bio napraviti multimedijalni dio u koji bi se preselila knjižnica grada Biograda kako bi se taj dio srušio i napravio novi prostor, moderniji i bolji.

I onda, ovo iznenađenje, prostor koji se konačno uredio i trebao postati novi dom knjižnice, koja je ionako stisnuta u svom prostoru i puca po šavovima, daje se u najam i to za smiješnih 1.262,00 kn mjesečno s PDV-om ili ne sasvim svejedno. Daje se kome, obrazovnoj ustanovi koja će donijeti visoko školstvo u grad Biograd na Moru. Kuloari pričaju Adamu Baltazaru Krčeliću jer je gradska vlast povijesno povezana s istima, a kome drugom. Ne tako davno, trebala je stara škola postati njihovo odmaralište i kao imati prostore za obrazovanje mladih Biograjaca željnih znanja, pa su kupili hotel Albamaris za nekih 4-5 milijuna i nedugo zatim isti prodali za 15 milijuna po napisima nekih naših medija. Dugo je bivši vlasnik Mikulić vikao da su mu oteli hotel, no u medijima su predstavnici škole izjavili da su oni kupili na dražbi prostor u kojem će održavati nastavu, no kako se ubrzo nakon toga prostor prodao, sumnjamo da je itko išta naučio u tom prostoru.

Kad se pojavio ovaj velebni natječaj, s pravom su se zapitali mnogi Biograjci zbog čega je do sada uloženih preko 20 milijuna kuna, ako će se to dati u najam nekom tko će plaćati mjesečno iznos koji bi se mogao zaraditi na dvije filmske predstave samo prodajom kikirikija i ostalih „zanimacija za zube“. Oporba grada Biograda je zatražila od gradske vlasti očitovanje povodom ovog natječaja, ali do pisanja ovog teksta odgovor nisu dobili, kao i u većini slučajeva.

Nameće se dojam kojem se ne možemo oteti da je natječajem za Luku Gaženica počeo neki novi trend ili natjecanje tko će za što manje novce ponuditi što veći prostor u najam. Deviza je da nije bitno koliko se novca uložilo, već da se taj isti prostor daje u najam zbog nekog „višeg“ cilja, a to je u ovom slučaju visoko školstvo u Biogradu. Malo je ipak čudno da se stremi tome da se organizira visoko školstvo u gradu, koji je 25 km udaljen od sveučilišnog grada Zadra te u kojem imate veliki izbor fakulteta na kojima je studiranje dostupno i stanovnicima Biograda na Moru uz male ili nikakve naknade, a forsira se učilište koje nije besplatno. Kome je to u interesu, vrijeme će pokazati.

Ostavi svoje mišljenje

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.